U sklopu projekta “Mijenjam svijet, volontiram II” počele su interaktivne radionice “Želim, mogu, znam”. Osim Općine Domašinec I Grada Preloga u projekt su se uključile i općine Orehovica i Podturen. Takve vrste radionica obuhvaćaju predstavljanje volontera po odgojno – obrazovnim ustanovama. Tako smo 3. prosinca  na Međunarodni dan osoba s invaliditetom Klaudija i ja došle u Osnovnu školu Goričan učenicima 7. razreda zajedno s koordinatoricom projekta Natalijom Mihoci. Učenici su rekli da ih volontiranje asocira na pomaganje. Rekli su da ih pojam osoba s invaliditetom asocira na štaku, kolica, da im je potrebna pomoć i da su dobre osobe. Klaudija je sebe predstavila kako se od samih početaka trudila da bude što samostalnija, te kako je prelazila granice koje si je postavila bez obzira na svoj invaliditet, kako se učlanila u DOSTI Međimurske županije  i prije četiri godine postala suradnik u Udruzi volontirajući. Osobno sam se predstavila i objasnila kako funkcioniram u svakodnevnom životu uz pomoć osobnog asistenta i da se isto trudim biti samostalna. Rekla sam da sam prije dvije godine počela volontirati uključujući se u razne humanitarne akcije i prodajne izložbe u organizaciji našeg Društva i predložil neke nove ideje za još bolji rad Društva.

Melanija Krčmar

Projekt „Dajmo život godinama“ doprinosi uključivanju starijih osoba u život zajednice kroz organizirane dnevne aktivnosti i sprječavanju institucionalizacije na području Međimurske županije. Dnevne aktivnosti se provode u suradnji sa partnerskim organizacijama, Domom za starije i nemoćne osobe Novinščak i Općinom Podturen. Kod starijih osoba izražena je smanjena mobilnost, time i dostupnost usluga, te je za organizirane dnevne aktivnosti osigurani prijevoz, posebno za osobe koje žive u slabije razvijenim područjima i osobe koje žive u samačkim domaćinstvima.

Aktivnosti koje se provode u sklopu projekta su sportsko-rekreativne, kreativne, edukacijske i informativne, kulturne, zabavne, te razna druženja. Tim aktivnostima utječe se na stjecanje novih vještina, povećanje samopouzdanja, stjecanja osjećaja vrijednosti te izlazak iz izoliranosti. Važnost projekta je i jačanje senzibilizacije jer su osim starijih i nemoćnih osoba uključene i osobe s tjelesnim invaliditetom. Povećanjem socijalnih kontakata izravno se utječe na postizanje osjećaja korisnosti, podiže se razina općeg raspoloženja, povećava razina međuljudske interakcije, gubi osjećaj samoće i beskorisnosti te pronalaze nova prijateljstva.

Stoga, članovi Društva osoba s tjelesnim invaliditetom dva puta tjedno kombijem odlaze u posjetu Domu za starije i nemoćne Novinščak u Čakovcu. Putuje se najprije prema Goričanu po vjernu suputnicu Jelenu, koja želi u posjet Domu. Uz uobičajene šale i dobacivanja, misli nam se prikuju uz naše domove, naselja, ulice. Evo najprije priče iz Goričana. Naime, u Goričanu njeguju povijesni trenutak uspostave Goričanske Republike te namjeravaju uložiti sredstva EU fondova za promociju ovog fenomena samostalno uređene vlasti koja je stvorena 2. studenog 1918. godine, a trajala je do 14. studenog iste godine. Svojim značenjem daleko nadmašuje lokalne okvire i ne samo toga doba. Ona je bila i uvod u krvavi međimurski studeni 1918. godine.

Continue reading →

Udruga osoba s intelektualnim teškoćama već tradicionalno organizira proslavu Valentinova. I ove godine u restoranu „Kristal“ Čakovec okupilo se veselo društvo. Mlađi članovi našega društva odazvali su se na druženje u pratnji djelatnica Katarine Drk i Kristine Hrnčić. Članovi udruge osoba s intelektualnim teškoćama pripremili su pjesme i plesove našega kraja. Nakon službenog djela programa slavlje se nastavilo uz živu glazbu i tombolu s vrijednim nagradama. Tako je uz pjesmu i ples proteklo veselo popodnevno druženje.

Melanija Krčmar

U sklopu projekta „Mijenjam svijet, volontiram“ DOSTI Čakovec organizira predstavljanja volontera, osoba s invaliditetom po osnovnim školama. Cilj predstavljanja je upoznati djecu da osobe s invaliditetom imaju jednaka prava kao i ostali. Tako smo se Klaudija Kozol i ja u pratnji naših suradnica Natalije Slaviček i psihologinje Josipe Mijulkov predstavile učenicima četvrtih razreda ukratko o našem životu, kako se nosimo sa svakodnevnim situacijama, kako smo se uključile u Udrugu te svojim zalaganjem ujedno postale i najbolje volonterke našeg Društva. Djeca su nas lijepo prihvatila te nam nakon predstavljanja postavljala pitanja. Najviše ih je interesiralo što nas je potaknulo na volontiranje. Odgovorila sam da mene volonterski rad ispunjava te da svaki dan naučim nešto novo. Nakon službenog djela djeca su probala kako je to hodati na štakama i voziti se u invalidskim kolicima što im je bilo jako zanimljivo. Tako je završio sat ugodnog druženja s učenicima četvrtih razreda koji su nas iznenadili svojom zrelošću.

Melanija Krčmar

U četvrtak 30. studenoga 2017. godine socijalna radnica Karolina Kraljić i ja došle smo u I. Osnovnu školu Čakovec, učenicima drugih razreda. Tjedan dana prije dolaska pročitala sam njihova pisma. Pisma su bila vrlo pozitivna poput toga da osoba s invaliditetom može biti jako dobar prijatelj ili baviti se nekim aktivnostima, primjerice sportom. Predstavila sam svoj način života, kojim sportovima se bavim te kako sam počela volontirati. Djecu je zanimalo kako se krećem po kući?! Rekla sam da mi je u kući sve prilagođeno i da imam asistenticu koja mi pomaže. Nakon toga, uslijedilo je malo igre. Djeca su se složila u krug pa smo igrali igru sa klupkom vune na način da smo jedni drugima bacali klupko i trebali smo reći što bi sljedeće mogli raditi. Npr. bili smo vani i igrali smo rukomet. Brzo je prošao sat druženja sa djecom koja unatoč tome što su još mala, dovoljno razumiju potrebe osoba s invaliditetom.

Melanija Krčmar

Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije od početka rujna pokrenulo je veliku humanitarnu akciju „Pomozimo im“. Cilj akcije je pomoći našim članovima slabijeg imovinskog statusa ili teškog zdravstvenog stanja na način da se prikupljaju novčana sredstva za nabavu hrane, lijekova i higijenskih potrepšina. Tako svakog mjeseca, tri dana u tjednu, mi volonteri ispred trgovačkog centra Kaufland od 9-11 sati prikupljamo novčane donacije i dijelimo letke za spomenutu akciju. Također, u svim Metss trgovinama su postavljene kutijice vezano uz humanitarnu akciju „Pomozimo im“, a otvoren je i poseban račun samo za ovu akciju. Svima koji su dosad donirali i koji će donirati od srca velika hvala!

Melanija Krčmar

SVETOJELENSKI SAMOSTAN U ŠENKOVCU I KAPELICA
SVETE JELENE

Mještani niti ne znaju što imaju

Prošetala sam očima po knjigama bogate knjižnice, što mi je omogućilo još jedno jedinstveno putovanje. Sad jednostavno moram nekome ispričati svoju avanturu. Mi smo radoznali ljudi. Živimo stoljećima svakako. Svi želimo biti sretni, ali davno sam shvatila da je bolje manje trebati, nego više imati. Da bi čovjek bio sretan ne treba biti bogat i moćan, zgodan, pametan…

Na dohvat ruke nam je povijest mnogih takvih, a ipak nisu svi bili sretni. Sreću kakvu želimo nosimo u sebi, čak i mi koji smo izgubili zdravlje. Između starosti i bolesti ne postoji znak jednakosti. Ponekad više nismo sigurni postoje li dani bez boli ili nas nekih dana jednostavno boli manje, a drugih više. Kad prevladamo ogorčenost prema tome, možemo biti sretni. Za sreću je potrebno malo. Kako nekad kad su ljudi malo imali, tako i danas kad imaju više. Sreća je i poznavati svoju povijest. Problema će u uvijek biti. Nikad nisu postojala lagana vremena.

Sad pozivam sve one koji to žele da se udobno smjeste i otjeraju sve loše misli. Krećemo na šetnjicu dugu gotovo sedam stoljeća. Nakon toga slijedi siguran povratak u stvarnost i to odmah. Vrijeme koje će vam trebati za tu šetnjicu određeno je brzinom kojom možete pročitati ovu istinitu priču. Odškrinimo nezaključana vrata naše povijesti…

Na malom brežuljku u močvarnoj livadi, na osami, izgrađen je samostan crkvenog reda pavlina u Šenkovcu. Godina je 1376. Vojvoda Stjepan II. Lacković omogućio je pavlinima da ga izgrade na njegovom posjedu nedaleko Čakovca. Da bi mogli osigurati potrebna materijalna sredstva za život, Lacković im je poklonio nešto zemlje u Zasadbregu i šumu koja se zvala Globetka. Prvotni naziv samostana glasio je SAMOSTAN BLAZENE DJEVICE MARIJE I SVIH SVETIH.

Continue reading →