IZLAGANJE PREDSJEDNICE POVODOM MEĐUNARODNOG DANA OSOBA S INVALIDITETOM


Svake se godine Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava nekom temom. Ovogodišnja tema je “Osnaživanje osoba s invaliditetom i osiguranje uključenosti i ravnopravnosti”. Ova tema je usredotočena na osnaživanje osoba s invaliditetom za inkluzivni, ravnopravni i održivi razvoj a što je i predviđeno u Agendi za održivi razvoj 2030.

 

Što je Agenda 2030?

Radi se o planu djelovanja međunarodne zajednice prema mirnome i prosperitetnom svijetu temeljenom na dostojanstvu svake pojedine osobe i jednakosti među svima.

Agenda počiva na tri osnovna principa djelovanja Ujedinjenih naroda a to je razvoj, ljudska prava te mir i sigurnost. U tim principima trebamo naći i sebe, osobe s invaliditetom.

Osim što mi, kao pojedinci trebamo raditi na ravnopravnom sudjelovanju osoba s invaliditetom u svim sferama društva, isto tako moramo raditi i na poticanju drugih segmenata društva da stvore okruženje koje omogućuje osobama s invaliditetom ravnopravno uključivanje, jednakost, sigurnost.

Jedan od osnovnih zagovaratelja prava osoba s invaliditetom su i moraju biti, udruge osoba s invaliditetom.

Svjesni smo koliko se promijenila uloga osoba s invaliditetom. Od udruga koje su bile osnovane radi organizacije slobodnog vremena i druženja osoba s invaliditetom, pretvoreni smo u male sustave, centre, poduzeća, ne znam kako već to nazvati, koje nastoje osigurati usluge koje ne osigurava naša država.

Pogledajmo samo način osiguravanja usluge osobne asistencije i pomoći u kući. To su osnovne usluge koje su nužne osobama s invaliditetom. Kako se one financiraju?

Iz Europskog socijalnog fonda a jedan manji broj osobnih asistenata iz sredstava Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Mislim da će se većina nas složiti s time da je dobro, da se za te usluge osigura financiranje iz Europskog proračuna.

Međutim, kod nas nije odrađeni ni onaj drugi dio, pravila o načinima pružanja usluge, tko mogu biti korisnici, tko mogu biti pružatelji usluga?

Na kraju se sve svodi na sposobnost vodećih ljudi udruga da osiguraju svom članstvu ono što im, u uređenim sustavima, inače osigurava država. A znamo, svjesni smo da to nije rješenje. Očiti primjer je tu, na području Međimurske županije. Imamo dvije udruge osoba s tjelesnim invaliditetom, jedna, naša, pruža te usluge a druga na žalost ne. Njihovo članstvo ne može ostvariti to pravo iako, sigurno postoje članovi koji imaju uvjete za pružanje te usluge. Jednostavno, sustav nije dobro posložen. Nije pitanje članstva u određenoj udruzi već je pitanje sustava koji ne osigurava, na ravnomjernoj osnovi, to pravo svim osobama koje ispunjavaju uvjete za pružanje usluge. Bez obzira o kojoj se to vrsti usluge radi.

Temeljne udruge osoba s invaliditetom trebaju djelovati i na lokalne politike, na tijela jedinica lokalne i područne samouprave. Svaka naša jedinica, na svom području, može puno napraviti za svoje građane, za osobe s invaliditetom. Ne govorim samo tu u formalnom dijelu na način da bi trebale donijeti lokalne strategije za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom nego i pružiti one konkretne usluge, pomoći osobama s invaliditetom.

Činjenica je da nama, Međimurcima ne leži onaj dio koji se odnosi na izradu pisanih programa, strategija, planova, tako da na području Međimurske županije nema ni jedne jedinice lokalne samouprave koja bi to izradila ali nije ni sama Županija.

Iskreno vjerujem, da smo umjesto riječi na papiru spremni konkretno pomoći u ostvarivanju prava i izjednačavanju osoba s invaliditetom. To dokazuje i spremnost naših općina i gradova da se uključe u financiranje i pomoć našoj udruzi. Samo dvije općine se ne uključuju u pomoć, ne daju nam podršku.

Tu nam je značajna uloga Županije. Trebamo napraviti pritisak za izradu Županijske razvojne strategije za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom. To će predstavljati temeljni dokument, s jedne strane kao predložak za jedinice lokalne samouprave ali i kao dokument koji će nam poslužiti kao osnova za utvrđivanje prioriteta u daljnjem unapređenju sustava socijalne skrbi, osnaživanju osoba i udruga osoba s invaliditetom, osiguranju još veće uključenosti i ravnopravnosti.

Mi, udruge osoba s invaliditetom u međusobnoj koordinaciji i putem svojih saveza trebamo raditi na osiguravanje prava osoba s invaliditetom koja nam pripadaju temeljem dokumenata koje smo ratificirali ili donijeli zakonske akte.

Ali isto tako trebamo radi na donošenju novih propisa koji će nam osigurati ravnopravnost i aktivno sudjelovanje u društvu, u svim segmentima.

Evo, donesen je Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima. Radimo na donošenju zakonskog propisa koji će omogućiti ostvarivanje prava na uslugu osobnog asistenta.

Aktivno smo uključeni u donošenje propisa vezano uz zapošljavanje osoba s invaliditetom. Radimo na izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi.

Činjenica da nam provođenje projekata financiranih iz Europskog socijalnog fonda daje nova znanja, pruža nova iskustva, jača naše sposobnosti, kapacitete. Imamo prilike čuti iskustva drugih zemalja, drugih udruga, načine rješavanja problema s kojima se mi danas susrećemo a drugdje je to već riješeno.

Sve nam to daje snagu za nove borbe, za nove inicijative, za osnaživanje osoba s invaliditetom, za osiguravanje njiihove uključenosti i ravnopravnosti.

Procjenjuje se da se milijardu ljudi s teškoćama u razvoju diljem svijeta suočavaju s mnogim preprekama uključivanja u mnoge aspekte života. To je posebno vidljivo na području prijevoza, zapošljavanja i obrazovanja, kao i u dijelu društvenog i političkog sudjelovanja.

Pravo sudjelovanja u javnom životu bitno je za stvaranje stabilnih demokracija, aktivnog građanstva i smanjenja nejednakosti u društvu.

Međunarodni dan osoba s invaliditetom trebamo gledati kao dan u kojem ćemo promicati osnaživanja i raditi na stvaranju stvarnih prilika za osobe s invaliditetom. To povećava vlastite kapacitete i podržava nas u postavljanju vlastitih prioriteta. Osnaživanje uključuje ulaganje u ljude – na području rada, zdravlja, prehrane, obrazovanja i socijalne zaštite. Kad su ljudi osposobljeni, bolje su spremni iskoristiti mogućnosti, postaju inicijatori promjena i lakše prihvaćaju svoje građanske odgovornosti.

To je srž Agende koji ističe pravilo “ne ostavljaj nikoga po strani”.

 

 

IZLAGANJE POVODOM MEĐUNARODNOG DANA OSOBA S INVALIDITETOM, Čakovec, 01. prosinac 2018. godine

DRUŠTVO OSOBA S TJELESNIM INVALIDITETOM  MEĐIMURSKE ŽUPANIJE

 

Predsjednica:

Miljenka Radović, mag.iur.